Prvi svezak tiskanog izdanja Hrvatske enciklopedije, temeljnog izdanja Leksikografskoga zavoda i jednog od središnjih, trajnih programa nacionalne kulture – nakon Hrvatske encikopedije Mate Ujevića, Enciklopedije Leksikografskog zavoda i Opće enciklopedije, koje nasljeduje u leksikografskoj pouzdanosti i temeljnom iskustvu – objavljen je 1999. godine, a tiskano izdanje završeno je objavljivanjem 11. sveska 2009. godine. Kao i većina srodnih joj stranih enciklopedija, i današnja je Hrvatska enciklopedija ubrzo preseljena na drugi medij. Internetsko izdanje objavljeno je 2013. kao enciklopedija.hr te se otad redovito revidira, ažurira i dopunjuje. U prethodnih deset godina ažurirano je i revidirano više od 37 000 članaka (od njih gotovo 68 000) iz tiskanog izdanja, a nanovo je napisano oko 2500 članaka, dok je prvi put objavljeno čak 4000 članaka.

U današnjem svijetu, obilježenom gomilanjem i fragmentiranjem informacija, enciklopedija kao struktura i sustav potrebnija je nego ikad. U uvjetima nepregledne količine informacija u virtualnim prostorima, mrežno izdanje opće enciklopedije predstavlja relevantno, usustavljeno i protumačeno znanje. Upravo takva enciklopedija na nacionalnom jeziku može ponuditi i pojačanu nacionalnu sastavnicu, osvježena i proširena sadržajima hrvatske nacionalne baštine i suvremenosti, i vizuru pretvaranja općega u dio nacionalne kulture, čime se ta kultura obogaćuje i razvija.

Knjižicu možete prelistati na: Hrvatska enciklopedija: izabrani članci i u njoj među ostalima pronaći nove ili znatno dopunjene i prerađene članke, o potresima i epidemijama, COVIDU-19, genetičkom inženjerstvu i matičnim stanicama, matematičkim simbolima, paradoksu blizanaca i kvantnoj isprepletenosti, geografiji Kine i Zambije, suvremenim političkim događajima u Afganistanu i Iraku, političkim strankama Francuske i Italije, Putu svile i rusko-ukrajinskom ratu, stanovništvu Hrvatske, pojedinim svemirskim tijelima i vulkanskim otocima, feminizmu i sarmatizmu, kao i biografske članke o hrvatskome konceptualnom umjetniku i kolekcionaru Vladimiru Dodigu – Trokutu, američkoj fotografkinji Diane Arbus, hrvatskoj slikarici Nasti Rojc, američkoj pjesnikinji Louise Glück, hrvatskom kantautoru i pjesniku Tomi Bebiću, francuskoj književnici Annie Ernaux, hrvatskom filmskom redatelju Lukasu Noli, kolumbijskom književniku Gabrielu Garcíji Márquezu, španjolskom slikaru Pablu Picassu. Likovna oprema, fotografije i ilustracije čine zaokruženu cjelinu sa sadržajem, svjedočeći o pomnji u stvaranju i oblikovanju enciklopedijske baštine hrvatskoga naroda koju Leksikografski zavod Miroslav Krleža njeguje već gotovo tri četvrtine stoljeća.