Kvantna fizika najznačajnije je područje teorijske fizike razvijeno u XX. st. Njezinu je temeljnu jednadžbu postavio Erwin Schrödinger 1926. Rješavanjem Schrödingerove valne jednadžbe predviđa se ponašanje nerelativističkih atomskih i subatomskih čestica pod djelovanjem sila, uzimajući u obzir kvantnu narav i nerelativistička svojstva čestica pri njihovu gibanju. Kvantna fizika objašnjava pojave vezane uz mikroprocese u plinovima, kristalima, poluvodičima, supravodičima, suprafluidima i ostalim tvarima.
Erwin Schrödinger
Kvantna mehanika bavi se gibanjima i stacionarnim stanjima čestica u fizičkim sustavima najčešće atomskih dimenzija, uzajamnim međudjelovanjem čestica i međudjelovanjem čestica i elektromagnetskoga zračenja. U kvantnoj mehanici veličine poprimaju diskretne vrijednosti, a najmanja vrijednost neke veličine jest kvant. Kvantna elektrodinamika ili kvantna teorija polja opisuje ponašanje čestica nabijenih električnim nabojem i objašnjava sve elektromagnetske pojave, a nastala je spajanjem relativističkih i kvantnomehaničkih načela. Kvantna statistika je grana statističke fizike koja se temelji na kvantnoj mehanici, a kvantna kromodinamika opisuje djelovanje jake sile unutar složenih subatomskih čestica, između kvarkova i gluona.
Za uvide kvantne fizike i njezin daljnji razvoj najzaslužniji su Max Planck (uveo kvantnu konstantu), Albert Einstein (uveo kvant svjetlosti, foton), Niels Bohr (povezao klasičnu i kvantnu fiziku), Erwin Schrödinger (opisao dualizam, čestičnu i valnu prirodu tvari), Paul Dirac (razvio kvantnu relativističku teoriju elektrona), Wolfgang Pauli (uveo načelo isključenja prema kojem se u atomu svaki elektron nalazi u drugome kvantnom stanju), Werner Karl Heisenberg (uveo relacije neodređenosti) i mnogi drugi. U Hrvatskoj enciklopediji možete pronaći mnogobrojne zanimljivosti o raznim interpretacijama kvantne mehanike, spinovima i matricama, simetrijama i silama, fermionima i bozonima, česticama i antičesticama.
Werner Karl Heisenberg
